driving sideways
05.02.2008., utorak
post bez inspiracije
|
novi post... smeta me prazan ekran... tjera te da nesto napises, da ne bude tuzno i bijelo, al ne mozes pisat jer si pod pritiskom te praznine, hehe! sta jos?! stvarno ne znam... die kulturelle angebote in karlovac je opet nikakava... heh... ljudi su isti... promjenjeni tek u tome sta idu po pripremama i zagrebu... ja nejdem. promjenjena tek u tome sta znam nacrtat zgradu i prostor opcenito... :-) jos nesto?! stvarno ne znam... hundertwasser je i dalje kul... prijatelji, vec rekla, isti; moj prvi blok ispunjen, etida za klavir navjezbana, pocetak klasican, novo nista. zavrsila sam svoju zgradu iz novog bloka... imala sam tremu od te prve stranice... novi je blok (iako je ruzan izvana, nov je i cist, i kad ga otvoris mora bit uredan i lijep...) i onda to vrsi pritisak! hehe! stare stvari... pa... nema promjene... all that we loved deeply becomes the part of us tako da je bed sta nie: even through thick and thin, no matter where or when... on me you can depend. al dobro... i' m keeping my face to the sunshine so i can' t see the shadow |
28.10.2007., nedjelja
so i' m wearing the shoe til it fits... then i' m calling it quits
|
arogantna, prepotentna i bahata prijateljica mi je stvarno sve draza, heh... zadnjih dana sam bas nekako puna ljubavi :-) super je imat dobre prijatelje. jer uvijek mos pricat. i oni ce slusat. i super je to stvar, kad imas nekog ko ce te, makar i po par puta, poslusati. ti ces mu ispricati istu pricu, a on ce ti opet iznova pomoc i pokusat sve sredit. heh... when the world's gone crazy and it makes no sense and there's only one voice that comes to your defense. the jury's out and your eyes search the room and one friendly face is all you need to see. and if there's one guy, just one guy who'd lay down his life for you and die shvatila sam ovih dana koliko mi je zapravo stalo do takvih prijatelja i kako mi je super kad sam okruzena s pozitivnim ljudima koima nie potrebno nista posebno, koi ne ocekuju nista osim najosnovijih stvari koje prijatelji trebaju ocekivati. i super mi je osjecaj kad ti ljudi jednostavno dodu do mene s nekim problemom za koi misle da ja mogu pomoc rjesit ili samo sjest i poslusat. the more you see the less you know the less you find out as you go i knew much more then than i do now necu vise komplicirat. sta se vise trudim shvatit stvari, to mi manje ide... mislim da vise nema smisla. ne treba mi uvijek sve bit jasno, i nie mi to vise toliki teret... jos uvijek ima hrpa stvari koja me moze pozitivno iznenadit i skroz zadiviti... the more you know the less you feel some pray for, others steal blessings not just for the ones who kneel, luckily (...) prijatelji su super, a i hundertwasser je poprilicno kul ;-) |
20.09.2007., četvrtak
i' ve always put my cards upon the table...
|
oh my life is changing everyday every possible way though my dreams, it’s never quite as it seems i know i felt like this before but now i’m feeling it even more because it came from you da je bilo po mojim snovima, ne bi sigurno ispalo ovako... komplicirano i na kraju svakakvo samo ne normalno. reko je nekoc davno stari prijatelj mojce rapo: "samo covjek ima visinu s koje moze pasti." brijem da nie stvar u visini nego u pripremi pada. ako si dovoljno snazan (lud, il sta vec) da probas to prokuzit, mos se vrlo lako izvuc, dignut natrag, sta vec... ne mora ta visina na kraju karajeva bit tak velika ni strasna... if you, if you could return don’t let it burn, don’t let it fade i’m sure i’m not being rude but it’s just your attitude it’s tearing me apart it’s ruining everything and i swore, i swore i would be true and honey so did you ponos je jedna super stvar. al zna bit kompliciran kad je u prevelikoj mjeri. zakljuce ljudi da ga je previse, al onda kad razmislis ponovno, ma nie to tako strasno, to je dobra stvar, a dobrih stvari nikad previse, jel? e pa nista nie dobro u prevelikim kolicinama! tesko je ljudima rec... bilo sta... a onda jos manje nesto sta ne valja... i tesko je prijec preko toga... razumijem i to, al ne razumijem da ne mozes ni probat. but i'm sorry if i do insult you. i'm sad, not sorry, about the way things went, and you'll be happy and i'll be forsakin' thee. i swore i'll never feel like this again. nakon 500 super stvari mozes s jednom krivom sjebat svih 500. jebote, da na taj nacin funkcionira vojska, uvijek bi neprijatelji bili na dobitku... al i nakon toga... bar ja vjerujem... friends are always worth a try |
05.08.2007., nedjelja
samo kratko...
|
nakon sta su svi krivo skuzili zadnji dio proslog posta odlucila sam pojasnit malo. ne radi se o stvarnom presvlacenju i odjeci kao odjeci nego o karakteru i karakteru... dakle, dva karaktera jedne osobe. :-) enivej, svi mi govore da moram napisat novi post posto sam dosla s mora, al meni se stvarno ne da i previse sam nabrijana za sjedenje ispred ekrana i tipkanje. heh, al dobro, budem probala nesto slozit. tak... bila na moru, super se provela/provele. uhvatila me postmorska depresija kad sam se vratila u karlovac i skuzila da fali pola ljudi i da svi uzivaju na moru, a ja trulim u karlovcu, al jucer je bilo skroz okej vani pa ajd, heh... neam niakve teme ni nesto posebno o cem bi pisala jer sam jos uvijek u morskoj atmosferi gdje nema briga i gdje se druzis s kim zelis, kad zelis i ne trebas se previse trudit oko svega. hehe, zapravo, pohvalno ili ne, od kad sam dosla nisam razmisljala, hehehe... nda, ovo mozda nisam trebala rec, al ajd :-) ...da... citam zadnje recenice i shvatila sam kolko su zapravo besmislene pa mislim da bi trebala dovodit ovaj post kraju. samo poruka mom potencijalnom prijatelju (u have to earn that title 1st:-P) ... samo da napomenem posto sam otisla s msna... luke je super ime za tvoje inozemno dijete ;-) aj |
27.06.2007., srijeda
stavljam normalan naslov da moj 'ograniceni' prijatelj bude sretan, hehe
|
pisem novi post jer ne mogu zasutit/presutit stvari. par recenica u mom zadnjem postu nie bilo dovoljno da se rjesim tog uzasnog osjecaja i da prestanem razmisljat o bezbroj kombinacija jedne situacije. nie cak ni vazno koja situacija, jednostavno, smeta te nesto i neki mali 'gric' te jede iznutra i ludis i postavljas si pitanja i pokusavas rjesavat stvari, ali to bas i nejde ako to sam probas jer ipak, treba ti netko ko ce pogledat stvar s druge strane i rec ti jel to samo paranoja ili nesto sasvim drugo... i pocnes onda razmisljat dal osoba o kojoj se radi, koja djeli s tobom tu jedno te istu situaciju uopce zna da radi sranje, da se ponasa kretenski i dal razmislja uopce o tome ili je to jednostavno negdje sastrane i ceka da kao i svaki puta 'neko drugi' krene da sve bude jako jednostavno. zapravo, mislim da je to stvar teskog prihvacanja kritike i onda ljudi kad im kazes da nesto ne valja i da nisu to dobro napravili odluce napravit zrtvu od sebe da ne ispadnu opet toliko kretenski i onda... onda dalje najebe opet onaj ko spasava. a ono, valjda to tak treba... i vjerujem da neki ljudi jako vole bit depresivni i pateticni jer onda svi govore o njima s tugom u glasu i pognute glave se pitaju kak da im pomognu, e pa tu pricu se meni ne da slusat na repeatu iz dana u dan. uglavnom, svi znamo da kad nesto slusas na repeatu lagano pocne zivcirat nakon tisucitog puta, uostalom, i cede pocne trokirat. heh... da... cak i stvari koje nemaju s cim razmisljat nakon nekog vremena 'skuze'. al zanimljivo je kako se nitko od tzv. depresivnih osoba ne zeli rjesit depresije, svima je kao tesko, al ono, zapravo uzivaju u tome jer na taj nacin imaju svoje opravdanje za svako jebeno sranje koje naprave... da, dobro je to, kad bolje razmislim! ajmo svi tako! hehe... kul... ah da! skoro sam zaboravila na preceste preokrete, to je ocito in. haha, tajice i tunike su u modi, a za njima kaska alter ego u hlacama od trenirke i suskavcu. jer jebiga, prema van treba bit sreden i fensi, a poslje, kad niko ne vidi, trk u garderobu i skidaj brzo sve... nda! heh... idem sad... dalje razbijat glavu i pokusat nac nacin kako da i ja udem u tajice i tuniku jer tamo je raj! go girl!he - he - he (...) |
26.06.2007., utorak
i' ve seen it all
|
novi post... heh... da... posljedica odlaska ljudi na more... i krivih pogleda ljudi koji ne zasluzuju da se uopce o njima pise, al ajd... mislim, u kurcu je kad su toliko ponosni, zapravo, nie to ni ponos, mislim, da bar je, heh... to je stvar nekog iznemoglog, jadnog karaktera... valjda... ma joj, nie ni bitno... ovo napisah tek tolko da iam nesto za pocetak... i da maknem negativnu energiju oko sebe. prelijep dan je za negativnu energiju :-)) al ima jedna stvar... heh, neam kraj :-) htjela sam rec kako me iznenadio program u gradu karlovcu koji, po mojoj procjeni, ove godine uopce nie los, bar za sljedeca 2 tjedna... elvis stanic, tamara obrovac pa neke projekcije filmova i tako to... poprilicno okej, ugodno iznenadenje. cudno je to u karlovcu, zapravo, dobro je kad nakon trulezi tjekom godine dode nesto novo preko ljeta. imala sam namjeru napisat neki dugi post, ali... pozdrav |
16.06.2007., subota
in a little while... (yeah, right!)
|
ne znam kolko tocno vremena treba proc od prvog do drugog posta, al sam danas nekako htjela napisat novi pa eto... valjda ce nest ispast od toga. heh... jucer je bio slavin maturalni koncert koji je odlicno spremila i jako sam ponosna na nju jer je 'pregrizla' tremu i jer je stvarno super svirala. slusala sam poslje i humanofon, i sivda mi se :-) al onak, malo je tesko prvo slusat koncert za violinu pa humanofon i pricat kak je bilo, heh... uglavnom, bilo mi je ljepo druzit se s vandom i slavicom, laganini cugat i pusit cigarete, bilo je poprilicno relaksirajuce nakon tjedna u gimnaziji i glazbenoj koji je bio naporan. prosjek prospavanih sati tijekom tjedan je 3, heh... zapravo, i nie bas smiesno, al ajd... lakse mi je tako :-P i ono, pripremam se za nastavak sljedeci tjedan. nda! mislim da cu sad lagano privodit kraju posto ce me sara zadavit ako opet zakasnim pa ono... pozdrav ;-) i da, fala PUNOLJETNOM :-) covjeku koji mi je pomogao sa stavljanjem slika ('znat ce onaj na kog se odnosi' hahaha) iako ne znam bas stavit sliku pa je zato nema ni u ovom postu al ajd... eto tako, i ja sad iam X covjeka na svom blogu, hehe... |
05.06.2007., utorak
stranger than kindness...
|
... imala sam namjeru napisat neki skroz okej post, ali neako putem... propali su mi planovi, iva je otisla s msna (otislo je 'ono malo' sta vristi i vice kad je nesto dobro/lose), trebalo je vremena da se snadem i skuzim kako uopce napisat post pa me naglo prosla zelja i volja za pisanjem. i mislila sam kako cu lako napisat post jer sam imala hrpu stvari koje su mi se motale po glavi, ali zapravo sam sad zakljucila kako premalo citam knjige. definitivno! fali mi rijeci... bas je bezveze to... hoces nesto, a ne mozes... i sad sam ljuta, mislim, nie da me necitanje knjiga razljutilo, ali uz hrpe ostalih stvari i to je glupo! heh... uglavnom, neak cu slozit ovaj post... potaknuli su me zapravo komentari ljudi oko mene... i moja zapazanje kako ja zapravo reagiram naglo i ne razmisljam bas previse, i znam da nie u redu, al budem ja jednom sama sebe sjebala... heh... ali nisam to htjela reci nego to kako ljudi kojima sam okruzena ne razmisljaju uopce kako ce njihovi komentari djelovat na okolinu i kako svi razmisljaju o davanju (ALI I VRACANJU!!!!) jer to je ono... pravilo, zapravo, bez toga vise nista ne funkcionira... mislim, zakljucila sam i sama na hrpi primjera (iako se jos uvijek nadobudno trudim u trazenju suprotnog). i onda sam razmisljala dalje i shvatila da zapravo nista ne moze funkcionirat bez konstantnog cirkuliranja neke energije, zapravo, perpetum mobile je moguc, barem u ovom slucaju... enivej, kad smo vec kod perpetum mobila iliti nekog savrsenstva zakljucila sad jos jednu stvar... svi zapravo zeljno ocekuju kako ce se sve poslozit i bit onako kako pise u knjigama i kako ce se zvijezde poslozit na onaj nacin na koji svima pase, al zapravo, dok cekas tak nesto, hrpa stvari prode, zapravo, tog postanes svjestan tek kad prode i kad skuzis da zapravo nista nisi napravio... i zato zakljucih da ne treba zalit zbog niceg. i znam da ovo trenutno nema veze s nicim, al stvar je u tome sta mi je totalno glupo sta sam jucer razmisljala kako mi je zao sta sam upisala glazbenu. ne mislim ja to, ali mi je sad grozno sta mi je to uopce bilo u glavi jer onak... glazbena je totalno kul stvar i stvarno mi nie zao i nema mi zasto bit zao. onako, to je stvar koja totalno siri vidike, ucvrscuje karakter i uz sve to je zabavno... a onak, takvih stvari nema puno. dakle, zakljucak svega, glazbena je super! heh :-p iako je poprilicno tesko skuzit ljude koji idu u glazbenu. i to ne zato sta su 'oni' cudni i ne znam kakvi nego samo zato sta se niko od drugih ne zeli potrudit skuzit i samo primjetit na koji nacin to funkcionira... ma ono, ako sam nesto skuzila onda je to da se s tim 'drugima' ne treba zamarat jer ako ce ti trebat netko uz tebe onda ce to bit 'ti iz glazbene'. mislim, ovo je mozda malo grubo ispalo. neam spiku da su samo ljudi iz glazbene zapravo ljudi, ali u zadnje vrijeme mi se te cinjenice sve cesce potvrduju pa sam sad inspirirana tim. dobro! skuzila sam da sam malo predaleko otisla pa mislim da zavrsavam... ajd, mislila sam kako moj prvi post ne ce bit dug, a na kraju je sasvim solidan ispao... eh da... jos jedna stvar :-)) razmisljam kako neam u postu onih recenica, tipa, 'znat ce osoba koje se tice' i slicno. to je iz razloga sta sam ja znatizeljna i mrzim to nac na necijem blogu jer me onda uvijek zanima... heh... (da, to je bilo to! i ne znam zasto sam to sad napisala ali ostavicu...) ...i sad razmisljam jel glupo napisat ovakav prvi post, al iskreno, ne da mi se smisljati nesto drugo... ovakav ce biti sasvim u redu :-) |
